Nacrtao sam Alexa, Christiana, Constanze, Consuelo, Giacoma, Giuliana, Ernestinu, Eru, Fabienne, Irmu, Jeremyja, Jörga, Karin, Karstena, Katju, Laru, Manuelu, Michelea, Miriam, Sabinu, Stefana, Thorstena i još ću neke. Prvi su mi pozirali, a i drugi će.

Prije njih nacrtao sam Marijanu i Mateu, Miu i Dolinu, Fijolića i Švabu, Ivanu i Marka, Mirandu i Stanka, Barbaru i Luciju, Dešu, Ivanu, Jelenu i Zdravku, Igora i onog drugog Igora, Sanju i Neru. Nera je doduše pas, ali crtao sam također Bukvu i Potok sa sunčevim bljeskom i Mlado stablo i Stari kesten i Crvene stijene, koji su mi također pozirali. Ali to je bilo nekako drukčije, crtao sam ih zato što su mi ti crteži služili kao predlošci za slike (poput fotografija prema kojima sam slikao neke ljude i stvari).

Što zapravo želim kad se trudim vjerno prikazati lice koje promatram pred sobom? Na to pitanje ne mogu dati nikakav suvisli odgovor. Možda mi je važno biti s ljudima, sjediti sučelice s njima satima, iz dana u dan, i osjetiti onu laganu nelagodu, tiho uzbuđenje kad nam se pogledi sretnu.

Svi crteži u ovoj seriji koju sam započeo 2005. načinjeni su olovkom i olovkama u boji na papiru formata 40×30 cm (neto format crteža iznosi 29,5×21 cm).