Slikarstvo je pohranjeno u Spremištu koje se nalazi u našoj zajedničkoj, ukupnoj duši. Svi načini nanošenja boje, svi zanatski trikovi, sve "novo" i sve "staro" postoji u tom Spremištu oduvijek i zauvijek, bezvremeno, i postojat će sve dok je te zajedničke, ukupne duše, tj. čovječanstva. Prvi slikar sadržavao je već u sebi sve slikare koji će se pojaviti nakon njega, baš kao što onaj koji se ovaj čas rađa sadrži u sebi sve one koji su mu predhodili. Slikar uzima iz Spremišta ono što mu treba ili ono do čega svojom sposobnošću može doći i to iznosi na svjetlo jedinstvenog trenutka u kojemu živi. O tome jedinstvenom isječku vremena i o samom slikaru ovisi što će iz Spremišta izaći i kako će biti upotrijebljeno, kako će se materjalizirati u Slici.

Duboko u sebi nosimo potrebu za vlastitim odrazom, koji uključuje i sve ono što nas okružuje. Žudimo za tim da gledajući taj odraz smjestimo svoje postojanje u