Lažni prizori
 |
 |
 |
 |
|||
 |
 |
 |
 |
|||
 |
 |
 |
 |
|||
 |
 |
|||||
Kao agenta za paranormalne pojave privukla me, normalno, dojava da »slika čudno gleda«. Na licu mjesta uvjerio sam se da je zaista tako; pogled djevojčice na slici budio je nelagodu. To je po svemu što je bilo naslikano trebala biti Crvenkapica, premda ipak drukčija nego što bi čovjek očekivao. Da ne kažem previše - ja sam je doživljavao kao Crvenkapicu. Ali njezin pogled opirao se toj identifikaciji. Kao da je govorio, »nisam to što ti misliš da jesam«.
Bilo je očito da moja istina ne odgovara istini slike i da ću potonju, po svemu sudeći, morati tek otkriti. Prešao sam
lagano dlanom po površini platna: ništa neobično - potpuno obično, oslikano slikarsko platno. Ali onda mi je puklo pred očima. »Pa da! Prostor slike je laž, obmana. Istina slikarstva nije u njemu, nego u nama samima«, shvatio sam u tom trenu.
Ovdje postavljene slike prikazane su u lipnju 2004. na izložbi pod nazivom »Spremište« u skladištu Tekstilnog kombinata Zagreb (TKZ).
