Vozeći se, primijetio sam da su sva parkirališna mjesta zauzeta. Patent-umjetnicima prošlog stoljeća dodijeljena su područja na kojima si se doduše mogao zaustaviti, ali bi te to neizbježno obilježilo kao vlasnika zauzetog mjesta. Zato se nisam nikad predugo zadržavao u blizini takvih područja. Zapravo sam već bio odustao od traženja mjesta za sebe i prilično sam opušteno kružio naokolo, krećući se najradije u blizini onih parkirališta koja su mi se u nekom trenutku činila zanimljiva.

Kad sam naslikao sliku "Mjesto", umislio sam na trenutak da je tu moja vožnja došla kraju. Slika nije "prikazivala" ništa, na njoj se vidi bijeli zid, pri donjem rubu traka poda, jedna utičnica. Činilo mi se da je to prazno mjesto znamen skorog kraja. Kao i svaki umišljaj, bila je to bedastoća. Slika je zračila prevelikom energijom da bi se tu moglo govoriti o svršetku, osim ako i sama smrt ne zrači određenom energijom. Mislim da sam skužio "žnjoru" da se i meni dodijeli neko mjesto.