Uza šumski put kojim sam prolazio gotovo svakoga dana ležao je mjesecima nevješto posječen mladi hrastić. Uznemiravala me očita bezrazložnost te smrti – nisam nikako mogao dokučiti zašto bi netko posjekao mlado stablo, a potom ga ostavio da leži. Nekako u to vrijeme vidio sam autoportret slikara Igora Rončevića, koji je sebe prikazao sa sjekirom u rukama.

Oslikaj površinu platna kao da joj je jedna strana obasjana svjetlom, a druga u tami, tako da dobiješ privid nejednolikog rasprostiranja svjetla po slici. Upotrijebi metalne tonove sive boje i pri slikanju ih zaprljaj tako da im dodaš nekoliko toplih tonova. Radi na toj površini dugo i pažljivo, sve dok se ne uvjeriš da zrači težinom i djeluje kao olovna ploča obasjana slabim svjetlom.

Crta koja se reljefno izdiže nad obojenu površinu platna ističe posebnost kako nacrtanoga tako i površine, dok površina pak stvara raspoloženje i određuje emotivni doživljaj nacrtanoga. Opisno naslikan detalj dodaje tomu element priče koji, djelujući zajedno s obojenom površinom i onime što je na njoj nacrtano, tvori sklop vizualnih asocijacija koje se nude promatraču.

Ovdje postavljeni radovi prikazani su prvi put 1999. u zagrebačkoj galeriji Arteria, na izložbi pod nazivom "Slike 1998-1999.".