Vidiš, ovo je votivna slika, autor zaziva boga, zapravo mu prinosi sliku kao žrtvu da bi mu se neka želja ispunila ili da bi ga minula. To je čisti atavizam, s tom su namjerom pećinski ljudi slikali bizone koje su htjeli imati za večeru."

"Autor, to je ovaj sklopljenih očiju na slici desno?"

"Ne, to je neki drugi lik, vjerojatno se autor njime poslužio kao maskom da bi nas zavarao i naveo da pomislimo kako neko drugi iza sklopljenih vjeđa vidi predmet njegove čežnje."

"A što je to on htio imati za večeru, ove komade tu lijevo?"

"Čini se. Ali bojao se da će njegova želja biti neprihvatljiva za njegovu okolinu, pa je valjda zato izveo cijelu tu travestiju."

"Otkud ti znaš što je on namjeravao? Pa nitko ne može zaista vidjeti nešto što vidi netko drugi."

"Hvala bogu. Osim možda na slikama nekoga drugoga."

Jedan dio ovdje postavljenih slika izložen je 2001. u zagrebačkoj Galeriji Beck pod naslovom "Vidim slike koje gleda netko drugi", dok su ostale nastale poslije.