Dragi prijatelju,
nismo nikada raspravili što bi trebala značiti tvoja česta tvrdnja da svakodnevno moraš nekoliko sati voziti bicikl kako bi sve iznojio i "stao čist pred sliku". Kako sam ja to shvatio, misliš – očišćen od samoga sebe, od svakodnevice. Pretpostavljam da to podrazumijeva "čisto" slikarstvo lišeno boli običnog života. To mi je, moram priznati, nepojmljivo. Meni se čini da je u naše doba slikarstvo jedan od rijetkih otoka gdje je individualnost još moguća. I zato: ako se u nekom trenutku osjetim sam, izoliran, obzidan horizontom kao zatvorom, kao na otoku na kojem život pomalo zamire – zašto to onda ne bih i naslikao? Možda nije posrijedi neko veliko slikarstvo, ali ako osjećaj kakav sam opisao uspijem slikarski izraziti, onda mi se to čini vrijednim truda. Ili da radije vozim bicikl?

Ovdje postavljene slike najvećim su dijelom prvi put izložene 1998. na izložbi naknadno nazvanoj "Sam" u zagrebačkoj Galeriji Gradskoj.