Istinski prizori
 |
 |
 |
 |
|||
 |
||||||
Netko je rekao: »Gle, kao Courbet«; nisam znao da li to treba shvatiti kao zafrkavanje ili kao pohvalu. Netko je rekao: »Ne, ne, ne, to je i tematski i načinom potpuno konzervativno, tako se više ne slika«; to je bilo prilično direktno, toliko sam shvatio. Netko je rekao: »Kako ti se da, ja ne bih imao živaca za takvo nešto«; taj baš i nije znao što bi mi rekao. Netko je rekao: »Uuu, jebote«; to je bio izraz čistog divljenja.
Ja sam rekao: »Pri izradi ovih slika nisam se mogao osloniti ni na jednu slikarsku metodu prošlog stoljeća. One su uglavnom težile redukciji, dok ovaj dugotrajan i nerijetko dosadan način teži izrazitoj individualizaciji motiva. Na televiziji sam vidio da crtači Disneyjeva studija čine nešto
slično kao ja: pomoću skica prikupljaju informacije kojima će se poslije poslužiti u priremama za snimanje prizora. Gledajući sliku na kojoj sam baš tada radio, nametnuo mi se osjećaj da je to mjesto nekoga mogućeg događaja, da bi se već u idućem trenutku ondje moglo nešto zbiti, pa sam je nazvao ›Šumski prizor k'o stvoren za priču‹. A nakon toga sam svim slikama koje sam tako pomno i dugotrajno pripremao dao to ime – prizor.«
Ovdje postavljene slike izlagane zu u različitim kombinacijama na samostalnim i skupnim izložbama od 1996. do 2001. godine, ali još nikada kao zasebna tematska cjelina.
